Grad je gusto naseljena, kompaktno izgrađena i funkcionalno dobro organizovana prostorna cjelina u kojoj se uspostavljaju specifični odnosi između ljudi i okoline. Zbog uticaja prostornih procesa grad je, međutim, izložen neprestanim promjenama. Najviše na rast grada, na njegovo širenje i unutrašnje prmjene utiču koncentracija i centralizacija. Koncentracija stanovništva, radnih mjesta, stambenih zgrada i drugih urbanih sadržaja u pojedinim dijelovima grada stalan je proces sa najvidljivijim posljedicama. Koncentracija pojedinih funkcija u gradu uvjetuje centralizaciju, čije su posljedice intenzivne interakcije izražene u prostornoj cirkulaciji ljudi, robe i informacije. U toku razvoja grada, a u međuzavisnosti sa društveno-ekonomskim razvojem, značenje pojedinih prostornih procesa postepeno se mijenja, procese koncentracije i centralizacije često zamjenjuju dekoncentracija i decentralizacija, sa tim što jačaju i drugi prostorni procesi. Osim pozitivnih efekata, pojedini prostorni procesi mogu imati i negativne posljedice. Posljedica prenaglašene koncentracije i centralizacije, prenagle i intenzivne decentralizacije i drugih prostornih procesa u razvoju grada može biti destrukcija osnovnih ljudskih vrijednosti i uništavanje životnog prostora.
Brojni problemi koji se pojavljuju u urbanim sredinama mogu se podijeliti u tri grupe:
1. Problemi koji su posljedica fizičke degradacije urbane sredine;
2. Problemi socijalne sredine;
3. Problemi prostorne organizacije života u gradu.
2. PROBLEMI KOJI SU POSLJEDICA FIZIČKE DEGRADACIJE URBANE SREDINE
Jedna od grupa problema u urbanim sredinama jesu problemi koji su posljedica fizičke degradacije urbane sredine. Prije svega, treba istaknuti i činjenicu da urbani razvoj često dovodi do nastanka, nazovimo je tako, betonirane i za život ljudi nepogodne urbane sredine. Često je to posljedica funkcionalno usmjerene, a manje humanizovane gradnje.U ovu grupu problema valja, svakako, uvrstiti zagađivanje urbane sredine, sve jače zagađivanje zraka i vode problem je sa kojim se susreću svi gradovi svijeta. Uz zagađivanje zraka i voda valja istaknuti i gradsku buku kao problem gradske sredine.
Jedan od problema jesu i saobraćajna sredstva, pogotovo motori sa unutrašnjim sagorjevanjem. To se osjeća u poluciji zraka, gužvama i gradskoj buci koja uveliko utiče na život ljudi u gradu.
2.1. Problem urbanizacije
Veliki problemi i neželjene posljedice redovno se pojavljuju sa brzom i gustom stambenom gradnjom, što je posljedica jake imigracije stanovništva. Takva je bila sudbina mnogih gradova u razdoblju industrijalizacije, kada su se podizale radničke četvrti sa neodgovarajućom infrastrukturom, koje su brzo doživjele degradaciju. U nekim gradovima nerazvijenih zemalja i danas nastaju, ponajprije na njihovim rubovima, velika „divlja“ naselja, često bez elementarne infrastrukture. Pojedine četrvrti velikih gradova razvijenih zemalja, pogotovo središnje, izložene su također slamizaciji i fizičkom propadanju, iz čega izlaze i druge neželjene pojave.Širenjem starih i gradnjom novih urbanih cjelina, ogromni poljoprivredni prostori zamijenjeni su novim tehničkim sistemima kao što su: beton, plastika, čelik i drugim sadržajima. Na tim, danas nepovratno izgubljenim i uništenim, prostorima zasnivao se razvoj, a i preživljavanje stanovništva predindustrijskog perioda.
Urbani i drugi sociotehnogeni sistemi na Zemlji zauzimaju oko 2,5 do 3% ukupne kopnene površine. Ovaj podatak je samo trenutačan i stalno se povećava. Tako, naprimjer, u bivšem SSSR-u u periodu od 1961. do 1971. godine urbani i tehnogeni sistemi nepovratno su odnijeli 30% ukupnih obradivih površina. Svakog dana se za urbane potrebe uzurpira 2000 ha agrarnih površina, a ako se ovim dodaju i uzurpirane površine pod šumama onda je ta brojka daleko veća. Ukoliko se zadrži dosadašnji tempo urbanizacije za oko 150 godina svaki stanovnik planete raspolagat će tek sa 0,5 ha obradivog zemljišta.
Negativne posljedice gubitka poljoprivrednih površina sve su očitije u našim gradovima, posebno onim većim i onim koji se brže šire. Ovo se prije svega odnosi na okoliš industrijskih gradova i naseljima čija ruralna okolina zbog nepovoljnog reljefa i geoloških uvjeta oskudijeva ziratnih površinama. Ovo je posebno izraženo u kraškim područjima, u kojim su ziratna zemljišta vezana za flišne i verfenske zone.
Urbana sredina je složen društveni, privredni i biofizički sistem kreiran interakcijom između fabrika koje je čovjek izgradio i fizičkih osobina pejzaža. Opasnosti potencijalnog urbanog života na fizičku geografiju grada podrazumjevaju veličinu i položaj, ali može uključivati i niz događaja kao što su uragani, poplave, oluje, zemljotrese, snijeg, vatrene oluje, klizišta i slijeganje tla.
2.1.1. Klizišta
U određenim područjima svijeta pod uticajem kvartarne glacijacije, mnogi gradovi su sagrađeni na glacijalnim nanosima. Podzemne vode se mogu premjesiti na sučelje između nanosa i podloge stijene ili na diskontinuitet između proizvoda različitih faza glacijalnog taloženja. Ako se urbani razvoj nalazi na strmom brežuljku pod ovim uslovima, posljedične promjene u podzemnoj hidrologiji i pritisku između različitih materijala u ledenim nanosima može rezultirati klizanjem tla. Ostali faktori koji smanjuju stabilnost nagiba su krčenje šuma, izgradnja i zemljotresi. Iako posljedice klizišta nisu velike kao kod glavnih geofizičkih događaja (poplave ili zemljotresi), klizišta su rasprostranjenija, a ukupni finansijski gubitak zbog klizanja tla je veći nego kod većine drugih geoloških opasnosti. Veliki dio štete koja je povezana sa zemljotresima i poplavama nastaje zbog klizanja tla, koje pokreće tresenje ili dubinske vode. Osim ekonomskih gubitaka, značajan je gubitak živita do kojeg može doći uslijed klizišta.U planiranju urbanog rasta, nužno je procjeniti stabilnost padina i identificirati situacije u kojim ljudske intervencije mogu izazvati masovni pokret tla. Mnoga nadležna tijela za planiranje opštim propisima zabranjuju gradnju na padinama iznad određenog nagiba. Neki, kao oni u San Franciscu, su izradili karte stabilnosti terena za označavanje relativnih mjera od opasnosti od odrona. U praksi je, međutim, često razlika između identifikacije i javnih obavjesti o opasnim lokacijama i usvajanja primjerenog ponašanja.
2.1.2. Slijeganje terena
Vađenje resursa (kao što su podzemne vode, nafta, plin ili ugalj) i/ili zbijanje gline i šljunka zbog težine zgrada može dovesti do slijeganja tla u urbanim područjima. Problemi zbog slijeganja terena uključuju:1. Postoji povećan rizik od poplava obalnih područja zbog plime i udara oluja i to zahtijeva skup rad na zaštiti od poplava.
2. Regionalni nagibi terena koji se pojavljuje mogu uticati na funkcionisanje struktura, kao što su kanali i kanalizacija, koji se oslanjaju na gravitaciju za njihov rad.
3. Zastoj u radu bunara, može smanjiti i obično uništava produktivnost bunara.
4. Gdje se slijeganje terena pojavljuje u malim dubinama i građevine su utemeljene na čvrstim materijalima ispod zbijanja slojeva, komunalni priključci se mogu slomiti.
5. Slijeganje tla može dovesti do propadanja zemljišta.
Nelson i Clark su 1976. godine opisali kako su se slijeganja od 10 metara dogodila u Wilmington naftnom polju u Los Angelos-u. Između 1937. i 1962. godine, 913 miliona barela nafte, 484 miliona buradi vode i 832 milijarde m plina su izvađeni iz sedimenata na dubini od 1800 metara. Zbog toga što je područje bilo samo nekoliko metara iznad razine mora, bili su potrebni nasipi, drenažni sistemi i morali su se podići zidovi luke, sve dok slijeganje nije zaustavljeno 1966. godine obnavljanjem podzemnog pritiska pumpanjem slane vode da zamjeni izvađenu naftu. U Phoenix-u korištenje podzemnih voda za navodnjavanje i za domaćinstvo, rezultiralo je slijeganjem terena i do 4 m u određenim dijelovima. U Cheshire-u u Engleskoj, vađenje soli je stvorilo problem sa slijeganjem u susjednim gradovima koji se nalaze do 8 km od mjesta vađenja soli. Slične probleme imaju mnogi gradovi na svijetu.
2.1.3. Gradska klima
Kako se grad razvija, njegova prisutnost vrši uticaj na atmosfersku sredinu koja na kraju dominira. U takvim uslovima moguće je identifikovati gradsku klimu kao posebnu vrstu mezoklimata. Prosječna temperatura grada je obično oko 1° C veća zbog otpadne topline iz kuće, transporta i industrije, i zbog relativno niskog albeda zgrada i popločanih površina. Količina kišnih padavina je također 5-10% veća u gradu zbog veće turbulencije zraka iznad urbanih područja i zbog veće koncentracije čestica prašine koja mogu poslužiti kao higroskopska jezgra. Učestalost oblačnosti i magle je također veća u gradovima. Sa druge strane, zbog trenja oko zgrada, prosječne brzine vjetra su niže, iako se mogu desiti ekstremni naleti vjetra. Trajanje sunčeve svjetlosti je u prosjeku 5-15% manje.Zadatak u potrazi poboljšanja gradskog života, djelomično je taj da očuva prednosti gradske klime, koje su rijetke, i da suzbija nedostatke, kojih je mnogo. Među takvim nedostacima su problemi koji proizilaze zbog kišnih padavina koje izaziva grad, uključujući saobraćajne nesreće, veće troškove vodoprivrede. Iako učinak gradskih područja na lokalnu klimu izgleda suđeno da povećava kako broj vozila, tako i broj elektrana sa fosilnim gorivom raste i nastavkom urbanog porasta. Malo toga su javni službenici uradili po pitanju vremenskih anomalija ili po pitanju prilagođavanja na njihov uticaj. To je dijelom i zbog društvenih problema, kao što su kriminal, loši stambeni uslovi i transport predstavlja problem, a dijelom jer je teže izmjeniti postojeći okoliš, nego napraviti novi.
No, postoji nekoliko inicijativa kojim je moguće poboljšati gradske sredine. To se može uraditi odredbom stabala za hlad, posipanjem ulica da bi se povećalo evaporativno hlađenje i povećanjem albeda, npr. korištenjem svijetlijih boja na krovovima i zamjenom otvorenih parkinga garažama. Korisnost vegetacije za poboljšanje gradske klime je vrlo priznato, također. Kao i povećanje hlađenja ljeti evapotranspiracijom, drveće i druge biljke smanjuju oticanje i ako su planski zasađeni, uzrokuju smanjenje koncentracije čestica u zraku i smanjuju buku. Neki od neželjnih vjetrovitih vrtloga koji se stvaraju zbog visokih građevina urbanih kanjona, mogu se izbjeći planskom izgradnjom ulica, njene širine i orijentacije, te korištenjem odgovarajućeg dizajna izgradnje. U gradovima gdje su snijeg i led uobičajni zimski problemi, kanaliziranje otpadne topline iz pješačkih staza i ulica, barem u kritičnim dijelovima gradskog saobraćajnog sistema (kao što su mostovi, staze i pješački prelazi), je korisno u borbi protiv učinka snijega i poledice, koji mogu paralisati grad. Mali broj urbanističkih planova, međutim, uzima klimatska razmatranja u obzir.
2.2. Zagađivanje zraka
Zagađivanje zraka je evidentno u svim, a pogotovo u velikim industrijskim gradovima. Ono se vrši emisijom dima, prašine i plina.Urbanizovane regije su najveći potrošači različitih energenata, a time najveći zagađivači okoline. Potrošačka energetska postrojenja kao kućna ložišta i sl. izbacuju različite polutante kao što su plinovi i čvrste tvari. Od ovih polutanata iznad gradova se formiraju gusti slojevi dima, koji sa maglom obrazuju smog. Smog je učestala pojava u mnogim gradovima, a najnaglašenija je hladnijem dijelu godine. Smog, prema engleskoj riječi, čini maglu sa velikom koncentracijom ugljendioksida i drugih otrovnih gasova i svojevremeno je bio karakterističan za engleska industrijska područja, a posebno za London u kojem je 1952. godine od posljedica takve magle, umrlo 4000 stanovnika. London, nažalost, nije usamljen primjer sa pojavom smoga. I brojni naši gradovi, među kojima posebno Zenica i Sarajevo, pretežno u hladnijem periodu godine odlikuju se velikom koncentracijom otrovnih polutanata u atmosferi. Ova koncentracija često po nekoliko puta prevazilazi dozvoljene doze. Velike koncentracije otrovnih plutanata u atmosferi iznad nekih urbanih cjelina u Bosni i Hercegovini posljedica su visokotonažne procesne tehnologije i morfološkog sklopa u kojim se ti gradovi nalaze. Prirodno provjetravanje ovih kotlinskih urnabih sistema je u vrijeme stabilne atmosfere gotovo zanemarujuće zbog čega se u gladnije periodu godine javljaju temperaturne inverzije koje mogu da traju, nekada, kontinuirano i 15 dana. U tom razdoblju koncentracija štetnih polutanata se znatno poveća.
Slika 1. Zagađenje od industrije i saobraćaja znatno šteti zdravlju
Zagađivanje zraka u gradu izražava se u tri primarna efekta: smanjenje prodora sunčevog svjetla, stvaranje magle i promjene u temperaturi zraka. Često se ova tri efekta kombinuju tako da magla pojačava redukciju sunčevog svjetla. Velike količine čvrstih polutanata, para i gasova ispuštaju se u atmosferu iznad urbanih sredina koji smanjuju broj sunčanih dana za oko 5 do 15% u odnosu na ruralne sredine. Iznad urbanih gradskih sredina ljetne magle su za oko 30%, a zimske čak za 100% prisutnije u odnosu na ruralna područja. Veliki gubici toplote u urbanim sredinama stvaraju tople otoke i podižu temperaturu atmosfere, u nekim slučajevima i do 5 stepeni. Povećane temperature atmosfere iznad urbanih središta stvara zonu nižeg pritiska, prema kojoj se usmjeravaju zračne struje iz područja sa višim pritiscima. Ovo, kao i veća koncentracija aerosola koja potiče od ispusnih gasova automobila je uostalom razlog što urbana središta imaju više padavina za 5 do 10% u odnosu na ruralna područja.
U novije vrijeme, u velikoj mjeri kao rezultat porasta korištenja automobila, fotohemijski (oksidirajući) polutanti su postali glavni problem. Među njima, dušikovi oksidi iz benzinskog goriva motornih vozila i ugljikovodici (npr. isparavanje benzina i curenje plinovoda) su posebno važni. Sekundarna reakcija u zraka između dušikovog oksida, ugljikovdodika i sunčeve svjetlosti uzrokuje stvaranje prizemnog ozona, koji je prisutan u fotohemijskog smogu i može narušiti zdravlje kada postoje velike koncentracije. Ugljični monoksid, formiran od nepotpunim izgaranjem fosilnih goriva, također je čest polutant u zraku. Relativno niska koncentracija olova u krvi može pridonijeti većoj opasnosti od srčanog i moždanog udara kod odraslih, a može uticati na mentalni razvoj djece.
Slika 2. Cestovni saobraćaj učestvuje prosječno sa oko 50% u ukupnom aerozagađenju
2.3. Zagađivanje vode
Posebnu važnost za gradove predstavlja voda, a odatle i pitanje njenog zagađenja. Potrošnja vode u gradovima je vrlo velika. Računa se, npr., da se u gradovima razvijenog svijeta dnevno potroši 600 litara vode po stanovniku. Još je veća potrošnja vode u industriji. Tako npr. za proizvodnju jedne tone čelika potrebno je 100000 litara, a tone plastike oko 2000000 litara itd. Istovremeno mnogi gradovi imaju mnogo problema sa snadbjevanjem vodom. Voda se često dovodi u gradove iz udaljenosti i po nekoliko stotina km.Opasnost od zagađivanja vode u gradu je velika. O tome govore podaci da grad sa oko pola miliona stanovnika dnevno proizvodi preko 1800 tona krutog, te oko 190 miliona litara tekućeg otpada. Poseban problem pri tome predstavljaju anorganski otpadi, pogotovo metali.
Glavni izvori zagađenja vode su kanalizacije, industrijske otpadne vode, oluja i urbani odvodi i poljoprivredni odvodi koji mogu doprijeti do zaliha pitke vode. Većina gradova uzrokuje ozbiljna zagađenja vode, a u mnogim slučajevima rijeke u urbanim sredinama su doslovno otvorene kanalizacije. U Bankoku je većina kanala toliko zagađena da su anaerobni. U Jakarti su sve rijeke jako zagađene zbog ispuštanja odvoda i jama koji nose neobrađene otpadne vode iz kućanstava, poslovnih zgrada i ustanova, industrijske otpadne vode, krute otpade i fekalnog otpada iz prepunih septičkih jama ili onih koje cure. Bolesti koje uzrokuje voda kao što su proljev, tifus i kolera povećava se njihova vjerovatnoća, kada rijeka teče kroz gradsko područje. Morske vode i sedimenti u zaljevu Jakarta su zagađene pod uticajem uticanja zagađenih rijeka. Visoka koncentracija teških metala, kao što su kadmij, živa i olovo, je zabilježena i ti teški metali mogu ući u lanac ishrane preko riba i školjki.
U mnogim gradovima, kao što su Meksiko City i Dakar, nestašica pitke vode se dovodi u vezu sa problemima tekućeg otpada, posebno kanazlizacije i industrijske otpadne vode. Stotine urbanih centara koji su se razvili u relativno sušnim područjima, kao što je Lima, narasli su izvan tačne gdje adekvatne zalihe mogu biti iz odvoda iz lokalnih ili čak regionalnih izvora. Mnogi drugi gradovi se suočavaju sa velikim finansijskim problemima u širenju zaliha koje zadovoljavaju potražnju. Gotovo 80% stanovnika Jakarte koristi podzemne vode, zalihe koje su postale konstantno siromašne. U sjevernim dijelovima grada ekstrakcija vode dovela je do slijeganja zemljišta, što je povećalo osjetljivost grada na poplave i dopušta da slane vode prodiru obalne vodonosnike i zagađuju središnji gradski bunar, 15 km u unutrašnjosti. U sličnim problemima se našai i Bankok, koji je potonuo 1,6 m, u periodu od 1960. do 1988. godine, zbog ekstrakcije podzemnih voda.
2.4. Gradska buka
Buka se definiše kao neželjeni zvuk, jedan je od najvažnijih polutanata u savremenim urbanim područjima. Štetni uticaji buke uključuju: (1) smetnja ili stres koji mogu pridonijeti psihičkim problemima, kao što su hipertenzija i neuroza, (2) fiziološki učinci, npr. oštećenje sluha, (3) uticaj na obavljanje posla, i (4) smanjenje vrijednosti nekretnina. Uticaj buke na gradsko stanovništvo je teško izmjeriti precizno, jer tolerancije variraju između pojedinaca. Na mikroskali, smetnja ozbiljne buke može nastati između apartmana, kancelarija i drugim sličnim mjestima i, u slučaju stambene buke, može doći do sukoba između komšija. Vanjski izvori urbane buke obuhvataju izgradnju i radove na cesti, industrijske radove i prevoz.Značajno ublažavanje smetnja saobraćajne buke zahtjeva niz mjera, uključujući i tehnička poboljšanja na vozilima i propise za provedbu njihovog korištenja, ograničenje saobraćaja u pojedinim područjima ( npr. u blizini bolnice) i u određeno vrijeme, poboljšanja u dizajnu građevina (npr. dvostruko ili trostruko staklo) i slično. Problem buke na zračnim lukama je funkcija položaja i veličine objekta, ali je ovo sve veća opasnost u mnogim gradovima u razvijenom svijetu. Stambena područja ispod putanje kojom leti avion velike međunarodne luke, kao što je u slučaju Londona (Heathrow) i New York-a (JFK), moraju podnijeti buku njihovih letova svaki dan. Rješenje ovog problema zahtjeva kombinaciju tehničkih poboljšanja mlaznih motora za smanjenje buke, izolacija stambenih jedinica u blizini piste, geografskim istraživanjima odrediti optimalnu putanju leta preko bilo kojeg gradskog područja.
3. PROBLEMI SOCIJALNE SREDINE
Mnogi od ovih problema posljedica su opadanja zajedništva u okviru urbanog života, posljedica smanjenja standarda i općeniti društvenog života. Veliki broj socijalnih problema i konfkikata posljedica je dehumanizacije pojedinih dijelova grada, degradacije stambenih zona i slamizacije. Općenito se može reći da život u gradu donosi sa sobom otuđenost, nemir i depresije. Na tu je pojavu američki sociolg L. Wirth upozorio već u međuratnom periodu, 1938. godine. Pri istraživanju socijalne strukture grada on polazi od triju zavisnih varijabli: veličine, gustoće i heterogenosti. S veličinom grada povećava se gustoća stanovništva, ali istodobno i heterogenost i otuđenost. Posljedica gubitka humanosti, bliskosti i zajedništva je pojava različitih mentralinih bolesti, agresivnosti i kriminala. Nasilje, agresivnosti, kriminal, prostitucija i slične pojave najčešće se javljaju u slamiziranim i siromašnim četvrtima grada.3.1. Komunikacija
Gradski stanovnici redovno sklapaju manju broj prijateljstava nego stanovnici ruralnih oblasti. Veliki je broj stanovnika u urbanim sredinama koji se stvarno poznaju, ali međusobno ne komuniciraju. Ovo se posebno odnosi na komšije iz iste ulice ili istog ulaza jednog nebodera. Međusobne komunikacije među stanovnicima u gradovima su iznimke bez formalnog predstavljanja.3.2. Kriminal
Veliki urbani sistemi redovno imaju viši procenat ubistava i razbojništava od manjih gradova. Tako, naprimjer, u manjim gradovima sa 25000 stanovnika broj ubistava na 1000 stanovnika iznosi 0,57, a u gradovima sa milion stanovnika iznosi 2,92. U gradovima sa 100000 stanovnika prosječno ima 300 razbojništava u tku godine, a u gradovima sa više od miolion stanovnika broj istih pojava iznosi 12000.4. PROBLEMI PROSTORNE ORGANIZACIJE ŽIVOTA
Grad čini mnoštvo pojedinaca i institucija među kojim postoji stalna interakcija, razmjena poruka i vijesti u gradu može biti organizovana putem žičnih i bežičnih veza, međutim, prostorna cirkulacija robe i ljudi zahtijeva adekvatnu saobraćajnu mrežu i organizovan saobraćajni sistem. Treba naglasiti da je u većini gradova opseg interakcija u mnogo većem porastu nego stanovništvo gradova. To još više povećava kompleksnost ekonomskog i društvenog života u gradu. Na porast interakcija utiče sve veći broj privatnih automobila. Povećana cirkulacija robe i ljudi te porast saobraćajnih sredstava, pogotovo automobila, izazivaju zasićenja pa i zastoj u saobraćajnim sistemima grada. S tim u vezi javlja se problem organizacije opskrbe grada sirovinama, prehrambenim proizvodima, energentima itd. U mnogim gradovima poseban je problem redovna opskrba pitkom i industrijskom vodom. Saobraćajna zakrčenost i problemi normalne cirkulacije imaju i druge dalekosežne posljedice u organizaciji života u gradu i načinu korištenja gradskog zemljišta.4.1. Saobraćajni sistemi
Automobilitet je u gradovima, uz svu korist koju je donio, pokazao i brojne učinke štetne za čovjeka i okoliš, što se osobito odrazilo na smanjenje kvalitete života u gradovima. Neki su od pokazatelja tog smanjenja velik broj nezgoda, opterećenje okoliša bukom i visokim koncentracijama štetnih hemijskih tvari, preopterećenje ulične mreže, male brzine kretanja, nedostatak prostora za parkiranje, te zauzimanje dragocjenog urbanog zemljišta koje rezultira neprimjereno malenim površinama za nemotorizirane sudionike saobraćaja. Prekomjeran broj automobila dovodi do saobraćajnog ''infarkta'' u gradovima gdje je gradska saobraćajna mreža, što je često slučaj, bila oblikovana krajem 19. st. i sada naprosto ne može zadovoljiti potrebe. Automobilski je sobraćaj u gradu polako izgubio svoju ekonomičnu svrhu, da robe i putnike brzo i sigurno doveze na cilj i sve očitijom postaje upravo njegova nefunkcionalna priroda koja se očituje u neekonomičnom utrošku goriva, u neekonomičnom zauzimanju urbanog zemljišta. Ovakav razvoj saobraćaja nije naravno želja njegovih pojedinačnih sudionika već rezultat pogrešne saobraćajne politike koja je uzrokovala brojne štetne posljedice: a) razvoj ''shopping centara'' namijenjenih isključivo vozilu koji proždiru prirodnu okolicu naselja, a ujedno prisiljavaju njihove stanovnike da kupuju dalje tj. služe se automobilom; b) bliža mjesta rekreacije postupno se udaljuju pa sve više ljudi odmor traži izvan grada koji poistovjećuju sa stresom i uopće ne doživljavaju kao mjesto za odmor ili opuštanje; c) središta gradova, zbog preopterećenja okoliša, kao mjesta stanovanja gube na atraktivnosti, te su ljudi prisiljeni stanovati izvan grada čime mjesto rada biva sve udaljenije od mjesta stanovanja, a automobil ponovno neophodan. Odnos saobraćaja i kvalitete života manifestira se u dva smjera: manje ili više kvalitetnim prijevozom ljudi i robe. Uz mobilnost koju daje saobraćaj bi trebao zadovoljavati zahtjeve brzine, ekonomičnosti, sigurnosti i udobnosti, no to često nije slučaj.Estetski i ambijentalni učinci saobraćaja i suvremenih saobraćajnih objekata na strukturu grada pretežno su nepovoljni. Križanja u više nivoa, rampe, nasipi i vijadukti, velike distance među zgradama, ulice i trgovi zatrpani automobilima – sve to kvari sliku grada, a često i zahtijeva i uništenje ili narušavanje prije ugodnih ambijenata. Ipak, ima slučajeva kad prometni objekti pridonose slici grada (npr. tramvaji u gradovima).
4.2. Tradicionalna prepoznatljivost okoline
Poseban problem urbanizacije su zahvati koji negiraju tradicionalnu prepoznatljivost okoline, što je posljedica primarne standardizacije stilova ugradnji pojedinih objekata ili gradskih četvrti. U nedavnoj prošlosti na prvi pogled su se prepoznavali i razlikovali urbani sistemi po stilovima kao što su, naprimjer, gradovi primorskog, kontinentalnog, nizijskog ili gradovi orijentalnog tipa. Očit primjer uvođenja novih urbanih tehnologija i stilova su Sarajevo i Mostar gdje se na malom prostoru uočavaju tradicionalne orijentalne građevine i novi urbani stilovi koji, pored ostalog, odudaraju od prirodnog ambijenta. Građevine u predbetonskoj eri sazdane su, u prvom redu, od domaćih materijala, koji su uostalom i najviše odgovarali fizionomskim i funkcionalnim zahtjevima lokalne sredine. Primjenom jeftinijeg i brzog betonskog građevinarstva, nastala je lokala prepoznatljivost i vizuelna orginalnost savrmenog građevinarstva. Ne postoji velika razlika između tradicionalno različitih prostornih prepoznatljivih stilova. Izmijenjeni stilovi su zamijenjeni novim često lokalnim zahtjevima, pa se bez ikakvih dvoumljenja može govoriti o vizuelnoj degradaciji sredine.Čovjek je, posebno u ranoj fazi graditeljstva, stremio da gradove u urbane cjeline uklopi u prirodno okruženje. Tokom razvoja urbanizacije ti gradovi su prerastali kapacitet svog prirodnog okruženja. Istina postoje gradovi, posebno u aridnim zonama, koji daleko više pružaju nego prirodna sredna, općenito, gradovi u surovim prirodnim uslovima se javljaju kao interzonalni areali povoljni za život i znatno se razlikuju od svojih surovih okruženja. Oni uspješno demonstriraju uspjeh čovječijeg razuma, uključujući i dostignuća nauke i tehnologije i „pobjedu“ čovjeka nad prirodom. Takvih gradova danas u svijetu je ne mali broj. Posebno se ističu gradovi u Sibiru: Noriljask, Murmansk, Magada, Ševčenko i drugi.
ZAKLJUČAK
Posljedice brze i često neracionalne urbanizacije u svijetu i kod nas su intenzivne i mnogoznačne. Urbanizacijom je naglašena neracionalna potrošnja ograničenog prostora naročito produktivnog poljoprivrednog tla čije su površine na Zemlji ograničene. Urbanizovane zone i industrijski gradovi značajno i veoma opasno ugrožavaju kvalitet životne sredine i njenih komponentnih dijelova zraka, vode (podzemnih i površinskih), produktivnog tla, biljnih i živnotinjskih vrsta. Pored toga, nekontrolisan rast gradova i urnanih sistema, kako po horizontali, tako i po vertikali značajno utiču na izmjenu mikroklimatksih obilježja i drugih prirodnih vrijednosti, vodi dehumanizaciji života, različitim tjeskobama, napetostima i drugim sociološkim i psihološkim poremećajima.
Danas najveći ekološki problemi grada su: zagađenje zraka i vode, buka, saobraćajna sredstva, saobraćajni sistemi, problem urbanizacije, kriminal, komunikacija među ljudima u gradu i razni oblici prostorne organizacije života u gradu.
Primjedbe
Objavi komentar